Trezoraška bajka o Alibabiću Munji i jednom hajduku Senadu

Raja iz istog haustora Alibabić i Avdić namjerno miješaju “trezor“ i “prostorije Narodne banke“; zato što Alija nije bio u trezoru već u prostorijama Narodne banke. Alija Izetbegović znao je boraviti u dijelu kuhinje za uposlenike Narodne banke i nusprostorijama koje su bile neuvjetne. Bajka o trezoru i “trezorašima” plasirana je poslije rata iz iste one kuhinje iz koje je plasirana i teza da je Alija obećavao “zlatne kašike“. Iz iste kuhinje plasirana je i teza da je Alija Izetbegović “prodao Srebrenicu“. Predsjednik SDA Bakir Izetbegović sve vrijeme trajanja Agresije na BiH nalazio se na funkciji šefa kabineta Alije Izetbegovića, uz kojeg je i proveo rat. Po prirodi stvari, ako je Alija organizirao odbranu, uz njega je bio Bakir, ako je obilazio ratište, uz njega je bio Bakir, ako je tješio ranjenike i obilazio bolnice, uz njega je, po svoj prilici, bio Bakir… Ovo dokazuju brojne fotografije Bakira Izetbegovića u pratnji Alije Izetbegovića tokom ratnog perioda koje objavljujemo

Kada god u Bosni i Hercegovini dođe do političke krize, jedino što možete unaprijed zasigurno znati jeste da će se Senad Avdić svojski potruditi da na ovaj ili onaj način dezavuira i sabotira one koji brane bošnjačke interese. I tako je već decenijama. Nije uopće bitno o čemu se radi, otkrivenim vojnim planovima RS-a protiv FBiH, velikosrpskim pokušajima da se kriminaliziraju oni po kojima su danas nazvane sarajevske ulice ili Dodikovim prijetnjama “mirnim razlazom“, Senad Avdić je kao zapet pištolj oficira OZNA-e – spreman i voljan da puca u leđa i potiljak. Avdić će munjevito medijski opaliti i napisati da ustvari Vojska Federacije planira napad na manji bh. entitet, nazvat će “ustaškim časnicima“ ljude koji su tokom Drugog svjetskog rata imali 7 godina ili će oklevetati Izetbegoviće tvrdnjom da su rat proveli u trezoru Narodne banke. Pri ovakvim eskapadama Avdiću se uvijek nekako pri ruci nađu jednako poletni i lažima skloni drugari iz nekadašnje UDBA-e, poput notornog Munira Alibabića Munje, a sve kako bi svojim “službenim saznanjima“ pružili legitimitet Avdićevim novinskim lažima i izmišljotinama.

Da se ovo pravilo potvrđuje prilikom svake ozbiljnije krize, dokazuje i Avdićev tekst pod naslovom SB EKSKLUZIVNO; SVE TAJNE ALIJINOG RATNOG TREZORA: Aliju Izetbegovića je u trezor Narodne banke BiH smjestio MUNIR ALIBABIĆ, nakon hapšenja na Aerodromu i razmjene, nije vjerovao nikome osim DB-u!

Tekst izlazi u trenutku kada Milorad Dodik prijeti “mirnim razlazom“ nakon što je s Aleksandrom Vučićem prisustvovao vojnoj vježbi srbijanske vojske. Izlazi nakon što velikosrpski ekstremisti ponovo divljaju po manjem entitetu, zastrašuju povratnike, privode bivše pripadnike Armije RBiH na informativne razgovore. Izlazi nakon što je predsjednik SDA Bakir Izetbegović rekao da neće dozvoliti da Srbija bude do Darive i da je spreman stati ispred naroda u slučaju rata. Stoga, u ovom trenutku potrebno je reaktualizirati bajku o “trezorašima“ s ciljem omalovažavanja Bakira Izetbegovića.

Prva neistina pojavljuje se već na početku teksta. Naime, Alija Izetbegović nije stanovao u Ulici Kralja Tomislava, kako tvrdi Senad Avdić. Alija Izetbegović stanovao je u Ulici Hasana Kikića 14, što se može vidjeti iz njegovih ličnih dokumenata u tom razdoblju.

Da je uistinu stanovao na toj adresi, znaju svi njegovi saradnici koji su ga često posjećivali u njegovom stanu. To ne može znati Munir Alibabić Munja jer nikada nije bio blizak saradnik Alije Izetbegovića. U ulici Kralja Tomislava živjela je Lejla Akšamija, kćerka Alije Izetbegovića.

Munir Alibabić, zvani Munja (17. oktobar 1950) bosanskohercegovački je milicajac i obavještajac. Radio je za MUP SRBiH, bavio se analitikom u Službi državne bezbjednosti SRBiH, obavljao poslove direktora AID-a i FOSS-a te stručnog konsultanta haške tužiteljice Carle del Ponte. Istakao se u isljeđivanju Alije Izetbegovića tokom “Sarajevskog procesa“ 1983.

Što se tiče adresa stanovanja ostalih aktera ove priče, Radovan Karadžić je, naprimjer, stanovao u Ulici Sutjeska, preko puta Druge gimnazije. Isto tako, vrlo je zanimljivo i to da Munir Alibabić Munja i Senad Avdić žive u istoj zgradi. To u normalnim okolnostima ne bi ništa značilo, ali u okolnostima kada ovisnik o tračevima poput Senada Avdića živi u istom haustoru s prijeratnom udbaškom špijom i poslijeratnim dilerom informacija i proizvođačem spletki, tada definitivno govorimo o sigurnosno interesantnoj situaciji.

Raja iz istog haustora Alibabić i Avdić u nastavku teksta namjerno miješaju “trezor“ i “prostorije Narodne banke“; zato što Alija nije bio u trezoru već u prostorijama Narodne banke. Alija Izetbegović znao je boraviti u dijelu kuhinje za uposlenike Narodne banke i nusprostorijama koje su bile neuvjetne. Prostorije u banci su uključivale veliku kuhinju za osoblje i neku vrstu skladišnog prostora u koji su uneseni kreveti i sto sa stolicama i minimalno kupatilo. Nikada nije bilo riječi o trezoru.

Bajka o trezoru i “trezorašima” plasirana je poslije rata iz iste one kuhinje iz koje je plasirana i teza da je Alija obećavao “zlatne kašike“. Iz iste kuhinje raznih munja plasirana je i teza da je Alija Izetbegović “prodao Srebrenicu“.

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović sve vrijeme trajanja Agresije na BiH nalazio se na funkciji šefa kabineta Alije Izetbegovića, uz kojeg je i proveo rat. Po prirodi stvari, ako je Alija organizirao odbranu, uz njega je bio Bakir, ako je obilazio ratište, uz njega je bio Bakir, ako se susretao sa stranim državnicima ili pregovarao o miru i budućnosti Bosne i Hercegovine, uz njega je bio Bakir, ako je tražio vojnu ili humanitarnu pomoć za našu zemlju, uz njega je opet bio Bakir, ako je tješio ranjenike i obilazio bolnice, uz njega je, po svoj prilici, bio Bakir… Ovo dokazuju brojne fotografije Bakira Izetbegovića u pratnji Alije Izetbegovića tokom ratnog perioda.

Bez obzira na sve to, u stalnom je opticaju podvala o “trezorašu“, baš kao i dobro smišljena podvala da je Alija Izetbegović “obećavao zlatne kašike“ nakon rata. Alija Izetbegović je na laž o “zlatnim kašikama“ jednom prilikom odgovorio: “Stavljali su mi mnoge izjave u usta koje nisam rekao. Ovo je najgluplja od tih.“ No, takva vrsta podvale ima jasan cilj – da postane opće mjesto i služi za diskreditaciju, nekada Alije Izetbegovića, danas Bakira Izetbegovića. Ovog puta se otišlo korak dalje. Prema pisanju Senada Avdića i svjedočenju isljednika Munje, sada je i vrhovni zapovjednik Armije RBiH Alija Izetbegović “trezoraš“. I to piše čovjek za kojega je Badel tokom rata radio u tri smjene.

Avdiću i Munji pada i pokušaj da Aliju Izetbegovića optuže za “izdaju Srebrenice“. Avdić piše: “Najdramatičniji susret Izetbegović u ‘trezoru’ imao je s delegacijom iz Srebrenice koja je u septembru 1993. godine helikopterima UNPROFOR-a stigla u Sarajevo na Bošnjački kongres.“

“Taj je sastanak trajao cijelu noć i završen je rano ujutro. Kako je kasnije govorio Hakija Meholjić, vođa delegacije Srebreničana, oni su jednoglasno odbili Izetbegovićev prijedlog da predaju Srebrenicu Vojsci RS i presele se u Vogošću i na Ilidžu“, tvrdi Alibabić.

Meholjića je, naime, Avdić ubacio posve bespotrebno u cijelu priču da bi dobio na autentičnosti, a zapravo je izgubio: Meholjić je u više navrata tvrdio da je stigao helikopterom na aerodrom i odatle transporterom u “Holiday Inn“ i da je tu imao sastanak sa Izetbegovićem.

Međutim, čitava ekskluziva koju iznosi Avdić razobličava se u jednoj rečenici Muniba Alibabića Munje, kojem Alija zahvaljuje na smještaju u “trezoru“: “Obratio mi se s očinskom zahvalnošću i rekao: ‘Sinje Munja, hvala ti, ovo ti Bosna nikada neće zaboraviti.“

Ovakva komična konstrukcija odnosa Munje i Alije toliko je neuvjerljiva da priliči amaterskom pozorištu, za dječiju komediju pod naslovom Trezoraška bajka o Alibabiću Munji i jednom hajduku Senadu.