Kao i prošle godine, policija se pojavila tek nakon što su hrvatski ekstremisti zaustavljeni a zatim i potjerani od građana, što otvara pitanje kako je ova terorističko-uskočka grupa od stotinjak maskiranih “huligana” mogla ponovo neprimjećena i neometana preći pola Mostara kako bi izvršila svoj teroristički upad? Prisjetimo se i da su prilikom prošogodišnjeg terorističkog upada nadzorne kamere snimile “huligane” Zrinjskog kako nose ne samo palice ili pirotehniku već i automatske puške!
Nakon što je 8. augusta prošle godine grupa od pedestak “navijača” Hrvatskog Športskog Kluba “Zrinjski” u ranim jutarnjim satima izvršila organizirani napad na stanovnike ulica Fejićeva i Huse Maslića, pri čemu su povrijeđena jedna osoba, oštećena najmanje tri automobila ali i inventar ugostiteljskih i drugih objekata, nešto slično se ponovilo i sinoć.
Navijači “Zrinjskog”, takozvani “Ultrasi”, upali su u većinski bošnjačko mostarsko naselje Donja Mahala te krenuli u terorističko-rušilački pohod, koristeći pri tome pirotehnička sredstva, palice, kamenje, a kako se moglo čuti na snimcima, vjerovatno i vatreno oružje. Pritom je došlo do sukoba sa stanovnicima naselja Donja Mahala koji su izašli ispred svojih kuća kako bi odbranili živote i imovinu od podivljalih hrvatskih ekstremista pri čemu je jedna osoba zadobila teške povrede.
Kao i prošle godine, policija se pojavila tek nakon što su hrvatski ekstremisti zaustavljeni a zatim i potjerani od građana, što otvara pitanje kako je ova terorističko-uskočka grupa od stotinjak maskiranih “huligana” mogla ponovo neprimjećena i neometana preći pola Mostara kako bi izvršila svoj teroristički upad? Prisjetimo se i da su prilikom prošogodišnjeg terorističkog upada nadzorne kamere snimile “huligane” Zrinjskog kako nose ne samo palice ili pirotehniku već i automatske puške!
Više od ovakve vrste naoružanja, sama hrabrost da ga se otvoreno nosi pokazuje da “Ultrasi” očigledno uživaju političku i institucionalnu podršku te da apsolutno ne strahuju od mostarske policije ili bilo kakvog pravosudnog progona. Napadi, svakako, nisu spontani, već dobro organizirani, no da li njih organiziraju nekakvi ekstremisti s navijačkih margina ili je u pitanju podzemlje i produžena ruka hrvatske politike? Sve navedeno indicira da ovakve vrste napada ne prave bilo kakve “navijačke grupe”, već da je u pitanju tek paravan za terorističke i ekstremističke falange iza kojih stoji ista ona politika koja je i 1993. godine nasrtala na Mostar pokušavajući da od njega napravi “stolni grad”, te je sasvim izgledno da ove ekstremističke grupacije imaju zaštitu od hrvatske politike i hrvatskih kadrova u policijskim strukturama.
Nažalost, upravo je takvim velikohrvatskim strukturama famozna sarajevska “Trojka”, predvođena Kojovićem, Konakovićem i Nikšićem isporučila Mostar. To im nikada ne treba zaboraviti!
