Hadžović, koji je danas jedan od glavnih aktera afere kojom se doktorima s KCUS-a imputira da ubijaju pacijente, prvi put privukao je pažnju javnosti kada je nakon terorističkog napada u Parizu 2015. godine na Depo.ba napisao tekst naslova Islamska država je tu, u našem sokaku, u umovima i srcima naših komšija…, čime je stavio etiketu terorista velikom broju svojih sugrađana. Ako postoji jedna konzistentna karakteristika Hadžovićevog javnog djelovanja, to su prije svega poprilično krvoločni i militantni pozivi na obračun s neistomišljenicima, naročito s onima koje etiketira islamistima.

Danijal Hadžović je pitoreskna i osebujna pojava, ličnost koju obilježava bujni historijat uspona i padova, promjena političkih dresova i ideologija, savezništava i neprijateljstava, a koji su u suštini žalosni za dokumentirati.

Hadžović, danas urednik portala Dnevnog avaza, svojevremeno je bio novinar portala Novi.ba, odakle je otišao u sjenci svađe s tadašnjim glavnim i odgovornim urednikom ovog portala Bakirom Hadžiomerovićem.

Naime, menadžment firme “Novi” d. o. o. optužio je, a zatim i policiji prijavio izvršne urednike ovog portala Danijela Hadžovića i Vuka Bačanovića za krađu opreme iz redakcije. Zanimljivo je da su Hadžović i notorni Bačanović stigli u Novi.ba ne samo kao veliko pojačanje već i kao svojevrsni tandem jer je Hadžović, tada kolumnista portala DEPO.ba, bio jedan od rijetkih koji je javno tekstovima branio i pravdao Bačanovićev šovinistički tekst Oh kako mrzim Sarajevo.

Hadžovićeve avanture su se nakon ovog nastavile kratkotrajnim angažmanom na FTV, odakle je također otišao pod skandaloznim okolnostima, kako se može pročitati po medijskim arhivama, pod sumnjom da je fizički nasrnuo na kolegu, a zatim i policajca koji je intervenirao! Hadžović je nakon kratkotrajnog smiraja i zauzdavanja u kolektivu portala Slobodna Bosna konačno završio tamo gdje mu je možda oduvijek i bilo mjesto, u Radončićevom Dnevnom avazu.

Interesantno je da je sličan put imao i njegov bivši urednik Bakir Hadžiomerović, koji je prvo bio jednominutno Avazovopiskaralo s rezervne klupe, da bi ga zatim Avaz posudio svojoj juniorskoj reprezentaciji s Raport.ba.

Hadžović, koji je danas jedan od glavnih aktera afere kojom se doktorima s KCUS-a imputira da ubijaju pacijente, prvi put privukao je pažnju javnosti kada je nakon terorističkog napada u Parizu 2015. godine na Depo.ba napisao tekst naslova Islamska država je tu, u našem sokaku, u umovima i srcima naših komšija…, čime je stavio etiketu terorista velikom broju svojih sugrađana.

Ako postoji jedna konzistentna karakteristika Hadžovićevog javnog djelovanja, to su prije svega poprilično krvoločni i militantni pozivi na obračun s neistomišljenicima, naročito s onima koje etiketira islamistima. Hadžović je tako prije nekoliko godina tvrdio da je s “komunističkim, fašističkim i islamističkim ološom” nemoguć demokratski način komuniciranja te da bi s neistomišljenicima koje smješta u tu kategoriju najbolje bilo “komunicirati” dronovima ili navođenim raketama. A ako se to nije u mogućnosti, pisao je Hadžović, on bi se zadovoljio i metodama egipatskog pučiste, po Hadžovićevim riječima “velikog generala el-Sisija”.

Naravno, znajući da se egipatski režim s “islamistima” obračunavao ili masovnim masakrima na trgovima ili mučenjima u zatvorima, nije teško shvatiti šta Hadžović ustvari priželjkuje. Hadžović je svojevremeno koristio i LGBT paradu da pokaže svoj prezir prema onima koji su dan prije obilježavali dan tradicionalne porodice, nazivajući ih na Twitteru “domaćim Hamasom” i “krezubom marginom”, te tvrdio kako on i njegovi istomišljenici kontroliraju medije i nevladine organizacije i kako oni slobodno organiziraju festivale dok se njihovi oponenti “sakrivaju u džamijskim rupama”.

Šta li o tome misle pristalice stranke Narod i pravda koji od sada bezumno dijele i lajkaju Hadžovićeve lažljive tekstove? Mora se postaviti i pitanje da li Dnevni avaz svojom ideološkom pozicijom, uređivačkom politikom i samim imidžom privlači osobe s ovakvim svjetonazorima ili se jednostavno radi o nekoj vrsti redakcijske atmosfere gdje su ovakvi stavovi mainstream i normalni?

Bilo kako bilo, nije utješno vidjeti da se u bh. novinarstvu kreću osobe koje imaju ovakve radikalne stavove i koje su, opijene moći medija u kojima rade, spremne i voljne da izmišljaju afere, uznemiravaju javnost i u suštini potiču na javni linč.