Šta rade kadrovi vrle “Četvorke” kada ne haraju Sarajevom ili izdaju Mostar? Bave se Strankom demokratske akcije!
Potpunu političku bezidejnost sarajevske “Četvorke” možda ponajbolje ilustrira činjenica da ova vesela družina od vješala, sakupljena od političkog koca i konopca, doslovno ne bi ni znala ni umjela, a niti imala o čemu da se oglašava da im nije SDA. Za njih SDA nije samo politički neprijatelj br. 1, stvarni razlog zašto su se okupili u isti politički tabor – ova je stranka njima kriva za svaku neprijatnost koju pretrpe na političkom ili ličnom planu. Budući da je riječ o neprincipijelnim političkim oportunistima i stranačkim preletačima nečiste savjesti, četvorkaši su čak i u međusobnim nesuglasicama plahi i brzi na potezanju optužbi da ovaj ili onaj “brat po oružju” ustvari radi za SDA. Naravno, što je pipaviji politički trenutak i što su spektakularnije subverzije koje izvode, to je drastičnija i paranoja četvorkinih kadrova.
Sve ovo se moglo odlično vidjeti prilikom operacije prodaje Mostara Čovićevom HDZ-u koje je lijevo krilo “Četvorke” ovih dana provelo u djelo. U isto vrijeme dok su njihove stranke izdavale herojski Mostar baštinicima UZP-a, pojedini kadrovi “Četvorke” jedni su druge optuživali da su SDA-ovci! Tako je, recimo, Damir Arnaut, taj šampion promjene stranačkih dresova i prvo lice svih kompenzacijskih listi, javno optužio SDP da je predsjednik njihove gradske organizacije u Mostaru i kandidat za gradonačelnika Mostara Arman Zalihić ustvari kandidat SDA!
Na ovakvu urnebesnu optužbu navela ga je Zalihićeva odluka da se sam kandidira za gradonačelnika umjesto da podrži Arnautovu stranačku kolegicu Irmu Baraliju te tako zadrži zadani kurs “Četvorke” po kojem je trebalo izdati Mostar, a onda za to optuživati SDA. Takvu sabotažu već dogovorenog plana akcije politički uskok Arnaut, iskusan u stranačkom preskakanju koje mu se stoga priviđa kod drugih, nije mogao okarakterizirati nikako drugačije već kao prikrivenu saradnju sa SDA.
Naravno, nemoguće je pričati o fenomenu opsesije Strankom demokratske akcije a ne spomenuti osobu koja manifestira uvjerljivo najveće simptome ovog političkog oboljenja – Elmedina Dinu Konakovića. Njegova logoreja i patološka potreba da se bavi svojom bivšom strankom u svakom trenutku i svakim povodom naročito je eskalirala tokom četvorkine operacije “Prodaja Mostara”.
Konaković je upregnuo sve svoje mentalne snage i energiju kako bi stalnim atakovanjem na SDA napravio svojevrstan paravan iza kojeg bi sakrio veleizdaju koju je provodila politička koalicija čiji je i sam dio. Koliko mu to ustvari nije pošlo za rukom, može se vidjeti i po tome što je ubrzo bio prisiljen brisati i onemogućavati komentare na svom Facebooku. Konaković je, u suštini, samo izazvao kontraefekt te isprovocirao reakcije javnosti umorne i zgađene stalnim pokušajima ovog čaršijskog spadala, ali i ostalih političkih konjokradica iz “Četvorke”, da ih naprave budalama. Pouka svega ovoga bila bi da opsesije nikada nisu zdrave. Posebno ne u politici.
