Kako je moguće da kandidat NiP-a Haris Kaniža sudjeluje u širenju glasina da je časni oficir Armije RBiH, NATO stručnjak i univerzitetski profesor Kenan Dautović ustvari “agent KOS-a i UDBA-e”, glasina da je Alija Izetbegović “ponizio bošnjačku tradiciju”, da su muftije i hodže “trovači odnosa”? Da je kojim slučajem Kenan Dautović, kao i mnogi drugi zaslužni oficiri Armije RBiH, bio KOS-ovac u periodu 1992. – 1995, onda bi Haris Kaniža danas muzao krave na vlašićkom platou, a ne bi tamo posjećivao svoje glasače Srbe kojima je obećavao izgradnju bolje putne infrastrukture. Upravo je biografija Kenana Dautovića (i ratna i poslijeratna) ono što najviše smeta i frustrira NiP-ovce. Konaković je u tom smislu najavio da će “SDA bastion u Travniku pasti kao i onaj na Ilidži”. Cilj im je, stoga, da Kenana Dautovića diskreditiraju i opišu kao “njiha generala”. No, imaju problem, Travnik nije Sarajevo, a Kenan Dautović i njegova biografija nikako se ne uklapaju u taj koncept.

Kandidat Naroda i pravde za načelnika Općine Travnik Haris Kaniža imao je 11 godina 1992. godine, kada je kandidat SDA za načelnika Općine Travnik prof. dr. Kenan Dautović započeo svoju prvu tešku bitku. Da kojim slučajem nije, ne bi neki dan Haris Kaniža posjećivao svoje glasače Srbe na Vlašiću, posjećivao bi ih u centru Travnika. Zapravo, uopće ih ne bi posjećivao jer ne bi bio u prilici da bude kandidat da se taj Vlašić iz 1992. uspio strmoglaviti u Travnik. Naime, krajem 1991. godine Kenan Dautović komandant je policijske stanice u Turbetu s činom inspektora i tu je doživio dolazak četnika i na Vlašić i na Komar. Bio je hapšen, razoružavan, a 20. aprila 1992. krenuo je napad na Turbe. Napad je odbijen uz veliki poraz neprijatelja. Odbranu je organizirao Kenan Dautović.

Haris Kaniža imao je 12 godina 1993. godine, kada je Kenan Dautović morao započeti svoju drugu bitku. Onu s politikom Bobanove Herceg-Bosne. Da tu bitku Kenan Dautović i njegovi saborci nisu dobili, ne bi bilo Bošnjaka u općini Travnik. General Mehmed Alagić imao je perspektivnog oficira Kenana Dautovića za svog pomoćnika koji do 1995. učestvuje u svim presudnim bitkama, a tokom rata je komandant 712. brdske brigade 7. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, koja je dobila prefiks “Slavna”. Dautović se svom velikom prijatelju i nadređenom oficiru Alagiću itekako odužio za sve što je dao u odbrani danas Srednjobosanskog kantona jer je njegov 4. bataljon prvi otišao ratovati u Krajinu ne bi li vratio Krajišnicima sve što su dali za travničku regiju.

I zato, kada Kaniža ovih dana optužuje Dautovića da je saradnik HDZ-a, to je kao kada bi 11-godišnji dječak optužio vlastitu majku da je kriva što ga je dojila iz jedne sise, a imala je dvije. Koju političku sisu danas ustvari siše Haris Kaniža, možemo naslućivati, ali sigurno znamo da kandidat SDA za načelnika Travnika Kenan Dautović nema nikakve veze s HDZ-ovom prerađivačkom tvornicom mliječnih političkih proizvoda.

Haris Kaniža je na početku predizborne kampanje izrekao da “ne želi pričati o ratu i nekim apstraktnim stvarima”. Kakva degradacija vlastitog političkog programa. Politički direktor NiP-a Kemal Ademović morao bi istog trenutka raspustiti NiP Travnik, a Kanižu poslati na razinu omladinca ove stranke. Naime, dok je Kaniži “dosta priče o apstrakciji rata”, a to je govorio isključivo da bi omalovažio časnu biografiju Kenana Dautovića, njegov politički direktor Ademović u gotovo isto vrijeme daje intervju i govori sljedeće: 

“Svi oni koji su uzeli pušku su na tapeti, iako Armija i policija RBiH sistemski nije radila nikakve zločine, nije imala ni takve naloge i sva suđenja koja se dešavaju Bošnjacima i bošnjačkim generalima prenapuhana su na mišiće”, rekao je i pritom SDA optužio da “njima valjaju samo mrtvi komandanti, mrtvi heroji. Živi ništa”.

Ovako je govorio politički direktor NiP-a Kemal Ademović u gotovo isto vrijeme kada je kandidat NiP-a Haris Kaniža izrekao da je njima “dosta priče o apstrakciji rata”. Zar je moguće da u riječima Kemala Ademovića ne prepoznajemo i Kenana Dautovića, živog heroja koji je ratovao i kao komandant policije i kao komandant vojske? Zar neko misli da su ratne kompetencije i rezultati Kenana Dautovića manje od onih Kemala Ademovića?

Ovdje treba istaći i to da bi Kenan Dautović vjerovatno bio neperspektivan kandidat za načelnika Travnika da je kojim slučajem njegova jedina kompetencija ratna zasluga iz perioda od 1992. do 1995. Stvar je u tome da je za ovu funkciju važno i sve ono što je ostvario u miru, jer se tiče njegovih organizacijskih i menadžerskih vještina ključnih za upravljanje jednim gradom/općinom. Da ne zasićujemo tekst beskrajnim nizom biografskih činjenica ovog naučnika i univerzitetskog profesora, preporučujemo da pročitate tekst Travnički ponos: Životna priča prof. dr. Kenana Dautovića.

Upravo je biografija Kenana Dautovića (i ratna i poslijeratna) ono što najviše smeta i frustrira NiP-ovce. Konaković je u tom smislu najavio da će “SDA bastion u Travniku pasti kao i onaj na Ilidži”.  Cilj im je, stoga, da Kenana Dautovića diskreditiraju i opišu kao “njiha generala” baš kao što su to radili na Ilidži kandidatu SDA na proteklim lokalnim izborima. Štaviše, Konaković sanja situaciju u kojoj će nakon izbora moći obznaniti da je “vojnik Srđan pobijedio generala Nedžada”, kao što je to bio slučaj u općini Centar Sarajevo. No, imaju veliki problem, Travnik nije Sarajevo i Kenan Dautović i njegova biografija nikako se ne uklapaju u taj koncept. Pritom treba apostrofirati da, ako će se dopustiti da nečija ratna biografija bude “kamen spoticanja” i “loša preporuka”, onda bi prva ličnost koju bi Konaković trebao izbaciti iz političkog života bio upravo njegov kum i politički stranački direktor Kemal Ademović.

Dakle, Haris Kaniža dijeli tekstove i širi glasine u kojima generala Oružanih snaga BiH Kenana Dautovića, univerzitetskog profesora, ratnog heroja koji je primao slavne zastave od svog komandanta i saborca generala Alagića, koji zna više stranih jezika, NATO stručnjaka koji je dobio više činova i završio više NATO visokih škola nego je on pojeo hurmašica, svrstava u agente KOS-a i UDBA-e.

Na svojoj službenoj Facebook stranici Haris Kaniža je podijelio stav u kojem se Dautovića opisuje u kontekstu “SDA-ovih krimosa, pod palicom KOS-ovaca i udbaša” koji su “ponizili generala Alagića i prepustili ga udbaškom pravosuđu” u kojem se Kaniža politički suprotstavlja “SDA-ovim termitima i kosovcima” koje bi trebao personificirati Dautović.

Ali to Harisu Kaniži nije dosta, jer ovaj pravnik koji je svojedobno s neskrivenim sladostrašćem postavljao reisa Kavazovića u optuženičku klupu, iako bez ikakvih rezultata osim po vlastiti obraz, širi tekstove u kojima se optužuju muftije Islamske zajednice da su KOS-ovci i agenti stranih službi.

Kaniža širi i glasine u kojima se Alija Izetbegović optužuje za “ponižavanje bošnjačke tradicije na Ajvatovici” te ga se opisuje kao “antihodžinskog fanatika”. Tek da primijetimo da su fotografije Alije Izetbegovića na Ajvatovici postale dio kulturne historije i memorije bošnjačkog naroda.

Odmah zatim optužuje se iste te hodže i muftije da su upravo oni “vrhunac ponižavanja tradicije”, da su “kriminalci”.

“Oni su trovači odnosa katolika i muslimana pa čak i između džemata i imama i muslimana općenito”, stoji u tekstu koji je podijelio kandidat NiP-a čiji predsjednik bez imalo obraza tvrdi da je upravo njegova stranka sljednik “Alijinog naslijeđa”.

Da je kojim slučajem prof. dr. Kenan Dautović, kao i mnogi drugi zaslužni oficiri Armije RBiH, bio KOS-ovac u periodu od 1992. do 1995, onda bi Haris Kaniža danas muzao krave na vlašićkom platou, a ne bi tamo posjećivao svoje glasače Srbe kojima je obećavao izgradnju bolje putne infrastrukture. Da je kojim slučajem Kenan Dautović bio KOS-ovac, bilo bi sasvim obrnuto – Srbi bi posjećivali Harisa Kanižu na Vlašiću, tapšali ga po ramenu i čipali za crvene ruralne obraze nabrekle od varenike te ga pozivali da glasa za nekog Milorada – kandidata SDS-a ili SNSD-a za načelnika Općine Travnik.

Srećom po Harisa Kanižu da Kenan Dautović nije bio KOS-ovac i da je Travnik danas slobodan grad.

Međutim, nas ne čudi autor teksta Nedžad Latić, koji je čak i Aliju Izetbegovića (a živio je od toga što se prodavao za Alijinog intimusa) svrstao među KOS-ovce. Zatečeni smo i skandalizirani Kanižom koji širi takav tekst, koji je platio prljavu političku kampanju i oglase na Latićevom portalu.

Ali ne čudi ni to jer je sa sladostrašćem reisa Kavazovića pozivao na parnice i hvalio se kako je vrhovnog poglavara Islamske zajednice u BiH uspio posjesti u optuženičku klupu. Njemu očito “valjaju samo mrtvi heroji, živi ništa”, da se poslužimo riječima njegovog političkog direktora Kemala Ademovića.

Međutim, ima nešto i istine u tekstu koji je Kaniža podijelio. Naime, na njegovom se samom početku, koliko god paradoksalno zvučalo, nalazi i nevjerovatna zahvala upravo Kenanu Dautoviću.

Travnik se u prvoj rečenici vidi kao “kičma naše zemlje”. U drugoj stoji ovako: “Da je tokom rata taj dio Bosne i Hercegovine pao u ruke jednog ili drugog agresora, pitanje je da li bi ikad došlo do Washingtonskih sporazuma i formiranja Federacije, a onda i do Daytonskog mirovnog sporazuma i održanja integriteta naše države.”

Da se vratimo na početak našeg teksta i dvije bitke Kenana Dautovića protiv dva agresora koje je dobio. Upravo je Kenan Dautović jedan od onih koji su zaslužni što taj dio Bosne i Hercegovine nije pao u ruke agresora, kao i za to što danas Latić i Kaniža mogu uživati u demokratiji i slobodi te širiti skandalozne laži. No, ono što je imao za ponuditi u ratu već se odigralo i ima svoju neupitnu vrijednost, ali važno je šta ima za ponuditi u miru.

Sve upućuje da je to jedna od onih ponuda koje se ne odbijaju.

Preuzeto od Stav.