U javnosti je već postalo poznato da na Face TV iz emisije u emisiju, Senad Hadžifejzović poziva goste koji kako svojim gostovanjem, tako i profesionalnim djelovanjem nastoje diskreditovati Bosnu i Hercegovinu, njene institucije i Bošnjake, narod kojem je stalo do očuvanja integriteta i teritorijalnog suvereniteta države. Promovira se i nastoji nametnuti viđenje da cjelokupna situacija u našoj zemlji zavisi od narativa i akcija u susjedstvu i svijetu. Face TV je pak uzet kao neko ‘sveto novinarsko mjesto’ na kome se, slobodno kako mu to dolikuje, ti narativi i akcije neumoljivo predočavaju gledatelju – od prekogranične vakcinacije, promovisanja srbijanskog predsjednika i njegovih „velikodušnih“ poduhvata i donacija, do svakodnevne priče o podjeli i ponovnog raspirivanja priče o non-paperu i parčanju Bosne i Hercegovine. Sve to ukupno, izaziva jedan poseban emocionalni i psihološki pritisak na građane koji žive u Bosni i Hercegovini. Reakcije na Hadžifejzovićeve emisije su različite i zavise od osjećaja s kojima im gledatelji pristupaju, a i od mjesta na kome žive na teritoriji nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine.
Ovoga puta, gost emisije je Timothy Less, vodeći istraživač u projektu za studije dezintegracije Centra za geopolitiku pri Univerzitetu u Oxfordu. “Njegovo istraživanje usredotočeno je na ‘slom’ postojećeg političkog poretka u Evropi te snage izazivača liberalne ideje Zapada koje prizivaju ‘novi politički poredak’. Trenutno pokreće program istraživanja Balkana kao područja izloženom sve većem političkom stresu. Ovo se nadovezuje na njegovo doktorsko istraživanje o pitanju opstanka Bosne kao države.” (izvor: zvanična web stranica Centre for Geopolitics) Face TV ga je na svojoj Facebook stranici najavio kao “nezvaničnog autora non-papera”.
Zanimljiva i nimalo bezazlena konstrukcija je iznesena u samoj najavi – “Bošnjaci ne mogu braniti BiH! Srbija će dati Kosovo za RS!”. Kao što rekoh, nimalo bezazlena i zlonamjerna konstrukcija. Podsjeća na ucjenu prema Međunarodnoj zajednici sa ciljem planiranja novog svjetskog poretka i prekrajanja granica. Ne treba biti nimalo naivan, štaviše trebamo biti oprezni s ovom konstatacijom i ukazati na to da ukoliko postoje ideje o prekrajanju granica u bilo kojem dijelu svijeta (a posebno na Balkanu kao teritoriju od geopolitičkog strateškog značaja) vjerovatno postoje ideje i o novom svjetskom poretku. Srbija je Kosovo davno izgubila, a manji bosanskohercegovački entitet je dio teritorije koji je od strateškog značaja velikosrpskoj ideji – postojanje Bosne i Hercegovine kao cjelovite države u ovom slučaju otežava ostvarenje nacionalnih ciljeva našem istočnom susjedu.
Valjda iz tih razloga Less navodi da non-paper predstavlja priznanje nove političke stvarnosti i to eksplicitno, više puta u intervjuu, kao i pomen konstatacije kako postoje neriješeni problemi državnosti koji mogu biti riješeni realizacijom non-papera. Koje državnosti? Misli se na Bosnu i Hercegovinu, kao kočnicu realizacije velikodržavnih projekata i zadovoljenje potreba, poslije Albanaca većinskog stanovništva Balkana – Srba i Hrvata. Time se Less postavlja kao zagovornik promjena granica na Balkanu – svjesno ili ne, ostaje nam da prosudimo sami. Ali jedno je sigurno: Lessova izjava “Niski nivo tenzija će ostati sve dok se granice ne promijene.” zasigurno nije dobronamjerna poruka Bošnjacima, a ni Bosni i Hercegovini.
Zašto su Bošnjaci nesposobni za odbranu?
U intervjuu Less navodi: “Ako su Srbi odlučili da se odcijepe, ne bi se morali boriti, jer ono malo Bošnjaka u Republici srpskoj ne predstavljaju bilo kakvu prijetnju. Što hoće reći da i ako dođe do nasilja, nasilje bi bilo od Bošnjaka koji bi branili integritet BiH…”
Prvo, Less konstatuje da do rata neće doći, jer Srbi ne žele ratovati, dakle miroljubiv pristup i mirni razlaz je put odvajanja eniteta od države. Drugo, posrijedi je postavka kojom se Bošnjaci nastoje okarakterisati kao ratnohušački i neciviliziran narod. Uz dužno poštovanje, treba uzeti u obzir da se bitke nisu vodile samo u manjem bh entitetu, kako bi se moglo pričati o ratu na tom području. Na tom teritoriju se jesu provodili najgnusniji zločini, zločini genocida i etničkog čišćenja, ono što je ljudska civilizacija dužna da pamti i osuđuje dok postoji, ali cilj ovog osvajačkog rata bila je, a i danas je, cijela Bosna i Hercegovina.
Da se podsjetimo na agresiju i 02. maj 1992., kada su dobrovoljci i pripadnici patriotskih oružanih formacija odbranili Sarajevo i glavnu instituciju države od nasrtaja agresora – JNA i srpskih paravojnih formacija, koje su nastojale okupirati glavni grad Bosne i Hecegovine, te zauzeti zgradu Predsjedništva. Dakle ne radi se samo o jednom dijelu države (entitetu RS) – velikodržavne ideologije iziskuju mnogo više od toga (s čime bi Less trebao biti upoznat ukoliko proučava ovo područje i njegovu historiju).
Ako se, u ovom kontekstu dotaknemo i stvarne mogućnosti odcjepljenja RS-a mirnim putem, moramo se pozvati i na međunarodno pravo koje nalaže da entiteti kao administrativne jedinice unutar države nemaju državni legitimitet niti suverenitet. Dakle, nemaju legitimitet raspisivanja referenduma na svome teritoriju, koji bi bio vjerodostojan za bilo šta osim agresivnih ratnohušačkih retorika. Stoga, pravo naroda na samoopredjeljenje, u ovom slučaju očekivano odcjepljenje, zavisi isključivo od većinske odluke svih građana Bosne i Hercegovine, a ne pojedinačnih konstituenata – Bošnjaka, Hrvata i Srba.
Svakodnevnim plasiranjem ovakvih vijesti u medijima poput Face TV, a potom i u svim ostalim sljedbenicima ovakve vrste izvještavanja, nastoji se normalizirati trenutno stanje – stanje panike, stanje u kome su nasrtaji na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine svakodnevnica – ako nešto pređe u rutinu ono se podrazumijeva. Svakako da ne treba gubiti iz vida postojanje zlih namjera (kako iznutra, tako i izvana) i opravdan strah Bošnjaka i drugih naroda koji Bosnu i Hercegovinu žele kao jedinstvenu i suverenu državu, ali to nije opravdanje za normalizaciju ovakvog stanja svakodnevnim pozivanjem gostiju – zagovornika podjele i dezintegracije države Bosne i Hercegovine.
Za kraj, nagovještavam da je moguće iznijeti i kontratezu svemu navedenome – Bošnjaci ne moraju ništa ni braniti ukoliko nema agresora. Nije do žrtve i nikada ne može biti – do agresora je. Još samo da saznamo gdje je Senad u toj priči?
Maida Šljivić, rođena 26.06.1999. godine u Tuzli. Trenutno je studentica prvog ciklusa studijskog programa Politologija, usmjerenja Međunarodnih odnosa i diplomatije na Filozofskom fakultetu. Kao aktivan student, djeluje u svojstvu predsjednice Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, kao i u svojstvu potpredsjednice Studentskog parlamenta Univerziteta u Tuzli, te predsjednice Komisije za ekonomiju i međunarodnu saradnju Studentskog parlamenta Univerziteta u Tuzli. Kroz svoj angažman nastoji ukazati na značaj kako formalnog, tako i neformalnog obrazovanja, te ukazati na spektar mogućnosti mladih ljudi u okviru granica naše države.